Šta je medijska pismenost?
Uvod: Šta je medijska pismenost?
Iako će različiti akteri medijsku pismenost drugačije identifikovati, zajedničko im je što na medije gledaju kroz sve oblike njihove pojavnosti. Poimanje medija, dakle, nije isto kao prije digitalizacije, kada se na njih gledalo kao na jednosmjeran, analogni alat za komunikaciju.
UNESCO povezuje medijsku pismenost sa pravom na informisanje i slobodu izražavanja, kao i sa povećanom potrebom za medijskom pismenošću širom svijeta kako bi se zaustavila radikalizacija i digitalno nasilje.[1]
- Istraži će vješto identifikovati, pristupiti i preuzeti informacije i medijski sadržaj.
- Uključi se odnosi na kritičko analiziranje i procjenu medija i informacija.
- Osnaži se odnosi na kreiranje ili proizvodnju, dijeljenje ili komuniciranje i korišćenje informacije i medijskog sadržaja na etički, bezbjedan i odgovoran način za donošenje odluka i preduzimanje akcija.
Fokus modela je na tome kako da se mediji konzumiraju na odgovoran način, kao i na to kako učiniti isto kada se sadržaj proizvodi i objavljuje na različitim platformama.
Čemu medijska pismenost za novinare?
Prema anketi koju je Sindikat medija Crne Gore sproveo među novinarima 2024. godine [4], 75% ispitanika je izjavilo da svakodnevno koristi društvene mreže za informisanje, a oko 90% je izjavilo da vidi da je digitalizacija natjerala relevantne institucije da koriste društvene mreže u njihovoj komunikaciji. Sve se to dešava istovremeno sa smanjenjem broja zaposlenih u redakcijama širom svijeta i povećanjem konkurencije oko publike. „Manje vremena za kvalitetno razmišljanje, brzina je prevelika, a samim tim i opada kvalitet rada“, naveo je jedan ispitanik u anketi.
Sve ovo zajedno stvara rizik da novinari podstaknu informacijski poremećaj [5], a da toga nisu svjesni, što zauzvrat hrani nepovjerenje u novinarstvo. I dok novinari primaju i daju mnogo informacija, oni moraju da imaju visok nivo medijske pismenosti da bi ostali relevantni. Visok nivo medijske pismenosti je takođe ključ za novinare kako bi svojim radom povoljno uticali na medijski pejzaž. Bez razumijevanja kako da dopru do publike i donosilaca politika/odluka u društvu, čak ni najrelevantniji novinari neće dostići svoj potencijal kada je u pitanju uticaj, a takođe neće biti dovoljno konkurentni kada je u pitanju stvaranje prihoda, kako putem reklama, tako i različitih vrsta paywall-a.
Povrh svega ovoga, uticaj brzog razvoja vještačke inteligencije (AI) na tradicionalne medije je već prisutan. Vještačka inteligencija se smatra i prijetnjom i šansom za tradicionalne medije. Prema pomenutoj anketi Sindikata medija, ispitanici su podijeljeni. Neki od njih vide vještačku inteligenciju kao priliku da olakšaju proces prikupljanja informacija koji oduzima mnogo vremena, drugi izražavaju zabrinutost zbog smanjenja broja novinara, etičkih dilema i ugrožavanja novinarstva.
Sve to nam govori da je savremenom novinarstvu potreban novi sloj znanja kako bi ispunilo zadatak tačnog i relevantnog informisanja javnosti ali i kako bi novinarstvo istovremeno bilo finansijski održivo. Upravo se taj novi sloj znanja može sažeti kroz koncept medijske pismenosti. Ovdje dolazi do kontradikcije jer novinari moraju dausvoje sve ove novine istovremeno dok se pritisak povećava – sve je
manje vremena da bi uradili više.
Smjernice ovog dokumenta i povezani info list će, nadamo se, voditi ka naprijed, korak po korak, i dovesti novinare do različitih izvora informacija za njihovo sopstveno proučavanje. Konkretni posao u cilju poboljšanja nivoa medijske pismenosti moraju da urade sami novinari i medijske kuće. I u ovom medijskom pejzažu koji se brzo mijenja, ovo ažuriranje nikada neće prestati, to će biti više konstantan proces. Nadamo se da će ove preporuke pomoći novinarima da stvore način razmišljanja koji može prihvatiti ovaj proces; da razumiju novo, ali u isto vrijeme ostanu vezani za tradicionalno jezgro novinarstva.